Kao učiteljica u produženom boravku djeci obavezno djeci dajem materijale za igru trgovine. Imamo isprinatani i plastificirani novac, malu blagajnu, predmete za prodaju, kartice za cijene, listiće za ispisivanje računa. Naravno, igru možete lako preslikati za učenje matematike kod kuće.
Za djecu su ovo izuzetno poticajni zadaci! Čak i oni kojima "ne ide" matematika, ponekad se iznenađujuće dobro snađu kad su u pitanju novac i konkretni predmeti. Vjerojatno je stvar u tome da im je lakše predočiti si brojeve i računske operacije kad je u pitanju nešto materijalno, opipljivo. A naravno, tu je i faktor motivacije!
Kako se igramo trgovine u produženom boravku?
Bankari trebaju, za početak, svakome odbrojati jednak iznos novca, odnosno podijeliti početne plaće.
Trgovci trebaju urediti trgovinu i odrediti cijene robnih artikala.
Učiteljica je policajac, sudac, gradonačelnik... za slučajeve rješavanja sporova.
Učiteljica (odnosno "gradski kulturni centar") ponekad raspiše natječaj, recimo za najbolji plakat gradskog proljetnog sajma knjiga. Prvonagrađeni dobiva novčani iznos.
Ponekad Grad treba radnike, npr. čistače ladica, i traži najboljeg ponuđača za izvođenje radova. Sklapamo ugovor i plaćamo po obavljenom poslu!
Ponekad neka "tvrtka" otkupljuje sve što je narančaste boje, ili sve knjige koje u naslovu imaju 2 riječi i imenicu., ili sve drvene kockice koje se mogu pronaći u učionici, ili stari papir. 2 kn po komadu. Ako si mi donio 9 komada, koliko ću ti isplatiti? Izračunaj točno i otkupit ću sve što imaš!
Kad učimo množenje, možemo se igrati da smo otvorili trgovinu "Sve po 5 kn". Dijete kupi npr. 7 predmeta i treba spontano izračunati koliko treba platiti. Prvo će ići zbrajanjem, a onda će shvatiti da množenje ide brže, pa će koristiti množenje! Upravo tu metodiku koristimo i u nastavi.
Kad su djeca malo zrelija, recimo u 2. polugodištu 2. razreda, učenicima predložim da se udružuju u male tvrtke ili obrte. Imaju različite ideje - od salona masaže do udruženih menadžera, što god to značilo :) Uživaju u spoznaji da svojim radom i kreativnošću mogu ostvariti dobit.
Jednima više odgovara biti "sam svoj šef", dok se drugima se više sviđa kad se udruže u veće grupe, jer onda se udruži i novčani kapital svih članova. Nakon nekog vremena, neki će ipak shvatiti da imaju različite želje i vizije, pa se tvrtka možda ipak razdvoji na dvije manje. Sve je to vrlo životno i zanimljivo je vidjeti kako djeca razmišljaju poduzetnički, timski, strateški. Baš kao i u stvarnom životu.
Nema komentara:
Objavi komentar