Djecu podijelimo u 2 ekipe, a zapravo, potrebna su najmanje 2 igrača, jer po dvoje u duelu stoje jedan nasuprot drugog, odnosno na suprotnim stranama stola, s rukama na leđima, očekujući sliku koja će se pojaviti na zaslonu projektora ili slično. Označena je sredina stola, i kad se pojavi slika, onaj tko prvi stavi ruku na oznaku u sredini stola, ima pravo prvi pogađati. Lako će biti odrediti tko je prvi, jer brža ruka uvijek će biti ispod. Ostala djeca stoje u koloni iza označene crte na podu i čekaju svoj red. Jedan učenik može na ploči bilježiti bodove.
Osobno, ovu igru prvo sam s djecom igrala na način da smo na sredinu stavili hotelsko zvono, jer bilo je atraktivno čuti zvučni signal. Međutim, neka djeca su imala tendenciju ekstremno jako lupati, što nije bilo ugodno, pogotovo ako poklopi tuđu ruku. Zato smo nastavili igrati prostom rukom, a na kraju sam zaključila da im je još zabavnije u ruci držati lopaticu za leteće insekte. Na taj način možemo reći i da poštujemo socijalnu distancu!
