Mali vodič: Kako naučiti djecu modelirati glinom

Neka ručice budu pune gline, a glavice pune mašte! Evo uputa kako odabrati pravu glinu, gdje je nabaviti, čime je oblikovati, kako usmjeriti djecu da izmodeliraju ono što si požele! Čudesan je to osjećaj...

Što možemo ispričati djeci o glini?

Glina je posebna vrsta zemlje i možemo ju pronaći u prirodi. Gdje? U močvarama, duž obala rijeka i jezera, blizu potoka ili bunara... Ta glina obično je nečista, zbog kamenčića i pijeska. Zato je praktičnije kupiti glinu u trgovini.

Od gline se može napraviti kip (skulptura), ili možda neki predmet - posuđe, nakit i slično,. Ljudi su to otkrili prije mnogo tisuća godina i mnogo toga izrađivali od gline, jer u ta pradavna vremena nije još bilo plastike, stakla i slično. 

Predmeti od gline suše se pa otvrdnu, a da bi bili još čvršći i ljepši, mogu se ispeći u posebnim pećnicama (to nisu ove koje vi imate u svojim kuhinjama kod kuće). Glina kad se ispeče i postane čvrsta, može se obojati posebnim bojama i to se onda zove keramika! (Pokažem nekoliko predmeta od keramike.)  Za djecu je ovo vrlo zanimljivo otkriće! Glina i glinamol nisu isto. Glinamol se ne može naći u prirodi nego samo u trgovini. Glinamol se ne peče...

Kako raditi s glinom?

Za početak, trebamo se odjenuti u radnu odjeću i zasukati rukave. Stolove treba zaštititi najlonom. Ja koristim debele plahte najlona (kupljene u željezari i slično), ili stare gumene stolnjake. Prekrijem po 2-3 školske klupe i na sredinu stavim plitice s vodom i ostali materijal. Kasnije na taj način lako možemo očistiti stolove. Tanke vrećice kao podloge nisu dobre jer se lijepe, kao ni mekani karton ili papir koji upijaju vlagu. Zgodni su plastični podmetači za jelo.

Glinu prvo treba dobro izmijesiti, kako unutar nje ne bi ostali zarobljeni mjehurići zraka. Ako ostane zrak unutra, kad se osuši, rad bi mogao puknuti. Napravit ćemo prvo kuglu!

• Ako vidiš da ti se glina mrvi i puca, lagano navlaži ruke i nastavi mijesiti. 
• Ako dodaš previše vode u glinu, ona će postati jako ljepljiva i gnjecava. Komadići će ti ostajati po rukama. Tada trebaš mijesiti glinu sve dok ne nestane ta gnjecavost.
• Sad kad smo izmijesili glinu u oblik kugle, krenut ćemo na zadatak.

Modelirane od jednog komada gline

Jedan od sigurno najjednostavnijih zadataka je izmodelirati malenu zdjelicu od jednog komada gline - najbolje udubljivanem kugle. Kasnije ju možemo ukrasiti čockanjem čačkalicama, utiskivanem reljefa i slično, a kad se posuši, možemo ju obojati i polakirati. 

Modelirane životinje od gline: 

Danas modeliramo životinju od gline. Ovog puta zadatak će biti da svoj kipić izmodeliramo od jednog komada, a ne na način da joj lijepimo nožice, rep... Dakle, ova naša kugla od gline pretvorit će se u životinju! Krenite, djeco, štipkati svoj komad gline. To raste glavica naše životinje! Štip - štip - štip, i već joj viri nosić! Ovakva metoda kroz igru štipkanja djeci je ako razumljiva i sviđa im se

U ovom trenutku, ja na brzinu demonstriram nastajanje skulpture psa ili tako nečeg, govoreći usput kako prvo samo ugrubo izrađujemo udove, glavu, rep, a tek kasnije se bavimo detaljima kao što su oči, dlaka itd. Česta shema koju djeca rade su oči - dvije izbušene rupice napravljene čačkalicom. Uputimo ih zatim na promatranje fotografije životinje. Nožice naše životinje će rasti tako što ćemo ih stiskati prstima. Samo pazimo da ne nastane pretanki oblik, koji može puknuti. 

Neka djeca će oblikovati glineni kipić na dvodimenzionalni, plošni način, kao da crtaju. Npr,, napravit će medu koji leži. Jednostavno, uputimo ih da medo "ustane" ili "sjedne", i da se malo "udeblja". Djeca koja nisu toliko vješta zacijelo će odabrati da izmodeliraju zmiju, kornjaču ili ribu. Jedan od načina kako da im pomognemo u shvaćanju trodimenzinalnog svijeta jest da im prethodno damo da se poigraju i opipaju plastične igračkice - životinje. 

Što učitelj treba znati o glini

Porculan se radi od primarne gline (kaolin), a sekundarna glina (ilovača ili lončarska glina) se koristi u školi. Kvalitetnija ilovača je sive, svjetlosive ili plave boje, a manje kvalitetna je žuta, smeđa ili crvena. 

 

Glina se peče u specijalnim keramičkim pećima. Neke škole imaju takvu peć, a za njezino korištenje potrebna je posebna obuka, jer pogrešnim korištenjem može doći do eksplozije u peći. Treba reći i da takve peći troše dosta struje, te se ne pale dok peć nije puna radova. Ako nemate keramičku peć, svoj rad možete donijeti u zagrebačku trgovinu Tapiker, gdje nude uslugu pečenja gline. 

Pečenjem glina dobiva čvrstoću i crvenu boju i naziva se terakota. Glinu je moguće i obojati  prije pečenja posebnim bojama koje će joj dati caklinu;  tada ju zovemo majolika. Bojati možemo i kasnije, posebnim bojama za keramiku. (U školi, osušenu sirovu glinu možemo obojati temperom, no nemojte dodavati vodu. Kasnije možete i polakirati skulpturice, kistom ili lakom u spreju.) 

Glinu možemo obrađivati prstima i takozvanim modelirkama (od drva, plastike, metala...), ili štapićima od sladoleda, čačkalicama... Danas jeftino možemo nabaviti takav pribor, primjerice u trgovini Rajčić&Ribić Repromaterijali u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. Za nabavku gline preporučam trgovine Tapiker (tu ćete dobiti i najbolje savjete), zatim Narodne novine, Prosvjeta ili već spomenuta trgovina Repromaterijali (možda najjeftinije). 

Glinene posudice mogu se oblikovati rukama, no za simetrične proporcije koristi se lončarsko kolo.

Obrađivati možemo:

 - oduzimanjem: prstima vadimo ili nožićem izrezujemo  pojedine dijelove;
 - dodavanjem: na glinenu masu dodajemo komadiće gline  koje moramo dobro utisnuti ili zagladiti kako ne bi kasnije otpali; (Možemo napraviti i "ljepilo", a to je prah nastao od osušenih radova koje smo kasnije brusili. Taj se prah miješa s vodom.)
 - modeliranjem: masu gline gnječimo, savijamo, izvlačimo, utiskujemo, prošupljujemo itd.

Površinu gline možemo zagladiti prstima ili modelirkom, ili možemo na njoj raditi plastičke teksture alatom i na različite kreativne načine. Jedan od načina može biti npr. utiskivanje starih komada čipke.

Ponekad unutar skulpture možemo staviti armaturu od čačkalica ili žice, kako bi skulptura bila stabilnija. To nikako nemojte raditi ukoliko mislite glinu peći! (Umjetnici profesionalci izvade tu armaturu iz gotove skulpture prije pečenja).

Ako rad u glini nije gotov, treba ga poprskati vodom i zamotati u plastičnu vrećicu, kako bismo kasnije mogli nastaviti s radom. Glinu koju nismo iskoristili, isto tako možemo držati, zamotanu u nekoj kanti, koju možemo poklopiti i vlažnom krpom.